Imaš sjajan tjedan: seks, šetnje, ukusna večera. I odjednom iz nekog razloga nađete grešku u načinu na koji pere zube. Borba je spremna.
Ni sami ne razumijete zašto ste to učinili, javlja dopisnik HERE NEWS.
Psiholozi to nazivaju “sabotažom sreće”. Ako je u vašem djetinjstvu smirenost uvijek bila praćena udarcem (vaša majka hvalila pa kažnjavala), vaš se mozak navikao na to: zatišje je zatišje pred buru.
A da ne biste čekali udarac niotkuda, sami izazivate svađu. Poznati scenarij sigurniji je od nepoznatog.
Istraživanja pokazuju da su ljudi iz disfunkcionalnih obitelji dvostruko skloniji stvaranju sukoba iz vedra neba.
Ne znaju kako živjeti bez hormonskog šoka. Smirenost je za njih dosada i tjeskoba u isto vrijeme. Brkaju šutnju s opasnošću.
Tehnika stop-provokacije i dnevnik okidača
Naučite primijetiti trenutak kada vas zasvrbi ruka da izgovorite bodljiku. Stanite, zatvorite oči i zapitajte se: “Što stvarno sada osjećam?”
Najvjerojatnije, ne ljutnja na zube, već tupa melankolija ili bezrazložna tjeskoba. Recite ovo naglas svom partneru: “Sada sam zabrinut, ne znam zašto. Zagrli me.”
Vodite dnevnik provokacija. Svaki put kad započnete svađu niotkuda, zapišite: što se dogodilo prije toga? Ugodan tjedan? Puno komplimenata?
Potražite uzorak. Za mjesec dana vidjet ćete: eksplodirate upravo u onim razdobljima kada ste nadomak sreće.
Iskreno razgovarajte s partnerom: “Imam glupu naviku. Kad nam je dobro, počnem praviti probleme. Ne želim te mučiti, ovo je stara ozljeda.”
Ako počnem, reci mi tiho: “Bojiš li se opet sreće?” Jedna fraza može uništiti desetogodišnji scenarij.
Ako nakon tri mjeseca vježbanja i dalje eksplodirate, otiđite psihologu. Vaš strah od sreće je predubok da biste se sami nosili s njim.
Ali on se liječi. I tada ćeš prvi put u životu osjetiti kako je to biti miran bez osjećaja krivnje i ne očekivati ulov od svakog dobrog dana.
